Carolina Batalha portugalska je plesačica i mlada koreografkinja koja predstavlja novu generaciju umjetnika koji na pozornici spajaju osjetljivost, intelekt i izražajnu snagu.

*

U ovom poetskom solu, Carolina Batalha utjelovljuje ženu suspendiranu između sjećanja i postajanja — krhku a neukrotivu, usamljenu a prepunu emocija. Pokret se odvija kao da se sve događa prvi put: prva ljubav, prvi lom, prvo buđenje.

Njezino tijelo prelazi između nevinosti i pobune, ranjivosti i preobilja. Vjetar postaje i pratilac i protivnik, podižući njezine suknje poput valova o kamen — upečatljiva slika postavljena nasuprot bezvremenskoj prisutnosti katedrale sv. Jakova.

„Djevojka koja je nosila suknje na vjetrovite dane” intimni je portret žene koja se rastače kako bi preživjela, koja osjeća previše, koja postoji na rubu mita i stvarnosti.

Sirova, izražajna i vizualno dojmljiva izvedba koja odzvanja dugo nakon posljednjeg pokreta.

*

Ples i koreografija: Carolina Batalha

Glazba: Benediction and Dream — Lila Browns / Burn It Blue — Caetano Veloso i Lila Browns